Pozdrav mladiću,
znam da postoji iznimno mala šansa da ćeš ikada uspjeti pročitati ovaj tekst, ali ja sam ga odlučio napisati u slučaju da dođe do izuma vremenskog stroja i da ova poruka uspije nekako doći to tebe. Ako ovo ipak čitaš - to znači da je Elon Muskov n-ti startup uspio, da smo ovladali temporalnim rascjepima i da je čovječanstvo napokon u posjedu tehnologije putovanja kroz vrijeme.
Uglavnom, htio sam ti dati par savjeta budući da sam ja malo stariji od tebe i imam ponešto životnog iskustva koje tebi, nažalost, nedostaje.
Savjet broj 1: znam da ti je stalo do posla i karijere, ali možda bi(h) mogao malo stati na loptu i promisliti dvaput o svom radim-dok-ne-svisnem lifestyleu. Znam da je trenutno to iznimno popularno - neprestano razmišljanje o karijeri, promišljanje gdje se vidiš za 5 godina, neumorno poliranje CV-a na LinkedInu i isticanje svog proaktivnog can-do stava. Ali, vjeruj mi, za par će godina sve to izaći iz mode. Burnout će postati nešto s čim ćeš se svakodnevno susretati, snaći će te problemi sa spavanjem, tvoj mozak će se pretvoriti u kašu od silnih mailova i skrolanja, a tvoj google history će prikazivati pojmove poput “digitalna dekompresija.” U nedalekoj budućnosti work-life balance će postati jako trendy, a tvoj 90-satni radni tjedan démodé. Tvoj vokabular bit će obogaćen za riječi poput hygge, friluftsliv i fika. I dalje nisam siguran što je točno hygge, ali mislim da podrazumijeva kupovinu lijepog flafastog tepiha, komplementarnog pulovera, grljenje šalice toplog čaja i zurenje kroz prozor barem par sati. Uglavnom… predlažem da malo usporiš, odahneš, udahneš i uzmeš par dana godišnjeg ekstra umjesto da bjesomučno loviš taj veliki bonus koji ti nikako ne uspijeva sjesti na tekući račun.
Savjet broj 2: proviri malo iz kuće. Ozbiljno. Znam da je internet krcat super zanimljivim stvarima - od dizajna interijera na Pinterestu, recepata na Yummlyju, ekonomskih analiza na stranicama Wall Street Journala, najvnovije serije na Netflixu pa sve do fusnota na Wikipediji. Ali - i vjeruj mi kad ti ovo kažem - ništa od toga ne trebaš čitati ili gledati jer se za dvije godine nećeš ničega sjećati. Ni-če-ga. Što više informacija pokušaš nakrcati u taj svoj (ionako preopterećen) mozak - manje ćeš toga na kraju zapamtiti. Zato je moj savjet da se udaljiš od računala, otvoriš ulazna vrata i zakoračiš kroz njih - zaleti se na kavu s frendovima, odi prošetati psa (da, usvojit ćeš psa), odi trčati na obližnje igralište ili na bazen ili na izložbu svoje najbolje prijateljice. Samo prestani buljiti u ekran. Isto vrijedi i za mobitel. Ostavi ga kod kuće. Jer kad budeš zagazio u 75-tu, neće ti biti žao što nisi više vremena proveo sa svojim mobitelom. I da, molim te počni se baviti nekim sportom. Nije važno koji, samo da je neka aktivnost. Znam da ti se ne da, ali bit će ti poslije žao. Puno je teže izgubiti kilograme kad imaš 70 godina, a u ovim futurističkim neoprenskim kombinezonima koje svi nosimo puno je teže sakriti kilogram viška.
Savjet broj 3: putuj više. Čak i ako zanemariš prethodna dva savjeta (poznajući sebe, to ćeš upravo i učiniti), nemoj se oglušiti na ovaj treći. Putuj koliko god i kamo god možeš. Otisni se na daleke obale Grenlanda i Maldiva dok još možeš. A ako si želiš uštedjeti desetljeće traganja za najboljim mjestom na svijetu poslušaj me i zaputi se u našu malu toskansku regiju - Istru. Ne znam što je tamo bolje - gastronomija, prelijepi pejzaži, širokogrudni domaćini, piktoresni gradići ili prvoklasne vinarije. Kad smo već kod vinarija, žao mi je što ti ovo moram reći, ali budućnost ih nije baš mazila. U budućnosti su klimatske promjene dokrajčile većinu vinove loze pa ti predlažem da obiđeš što više vinarija dok još imaš priliku. (I ne zaboravi nakrcati svoj podrum buteljama, u budućnosti vrijede kao suho zlato). Također imaj na umu da je - u trenutku dok ovo čitaš - Istra i dalje poprilično cjenovno pristupačna što, vjeruj mi, nije slučaj u budućnosti. Sad kad je postala mondeno mjesto na kojem obitava holivudska elita i indonezijski tech biznismeni, požalim što i meni netko nije rekao za ovo čarobno mjesto prije trideset godina dok sam si još mogao priuštiti malu kućicu na motovunskim obroncima.
Savjet broj 4: ugodi si. Počasti se. Ovog ljeta rentaj vilu. Raskošnu vilu. Povedi prijatelje. Povedi obitelj. Povedi ljubavnicu. Zaprosi ljubavnicu na raskošnom dubrovačkom imanju. Unajmi kuću s bazenom. Organiziraj roštilj i uživaj u suncu dok se to još može. Nećeš se jako iznenaditi ako ti kažem da su sunčanju manje-više odbrojani dani. U budućnosti uglavnom sjedimo u kući okruženi klima uređajima ili provodimo dane u specijalnim boksevima za hlađenje. Zato probaj iznajmiti kuću s prelijepim pogledom na more ili provedi dan na plaži. Ako ne znaš koju bi plažu odabrao - ovaj šalabahter će ti pomoći. I ovaj isto. Ako pak plaže nisu tvoj đir, uzmi vodiča i prođiraj po gradovima poput Rovinja, Grožnjana ili Dubrovnika i Splita. I ne brini ako ne znaš voziti jer uvijek možeš računati na concierge uslugu: samo javi gdje treba i privatni šofer stiže po tebe. U budućnosti ionako imamo samovozeće automobile tako da više nećeš morati skrivati činjenicu da nemaš vozačku.
Posljednji savjet: čuvaj okoliš. Ozbiljan sam. Nije sve još izgubljeno. Tvoje odluke ipak imaju, na kraju krajeva, posljedice. Probaj preskočiti taj T-bone steak s vremena na vrijeme. Zamijeni svoj pick-up s nekim električnim automobilom. Ili možda pošalji tog limenog ljubimca u ropotarnicu povijesti i prijeđi na druga prijevozna sredstva. Ako putuješ, probaj ljetovati na jednom mjestu umjesto da non-stop hopsaš s destinacije na destinaciju. Isprobaj mjesečni najam i upoznaj neko mjesto kako spada. Istraži lokalnu scenu. Jedi kod lokalaca. Uzmi bicikl ili odi na hajk. Kupuj namirnice od obližnjih OPG-ova ili probaj svratiti na gradsku ribarnicu. I definitivno obrati pozornost kod koga odsjedaš. Odsjedni samo kod onih ekološki svjesnih domaćina i putuj s onim kompanijama kojih je uistinu dijele tvoju brigu za okoliš. Ako ti ovo sada nema previše smisla - pročitaj ovaj isti tekst za 3 godine. A sad, odloži laptop, vrijeme je da izvedeš svog psa u šetnju.
Stavovi autora o budućnosti izraženi u ovom tekstu su njegovi vlastiti i ne odražavaju službeno stajalište Escapiana.
